1.000 kilometara zidova: Strah i prijezir u EU
26. 11. 2018
Priča je trebala imati sretan kraj. Prije 29 godina, točnije 9. studenoga 1989. godina srušen je Berlinski zid i činilo se da ujedinjenju i slobodi ništa više ne stoji na putu. Europa je izašla iz svih političkih peripetija i stranputica i nalazila se na pragu kraja povijesti. A kad više nema povijesti, onda nema ni zidova ni podjela. Ili kako glasi službena formula: sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.

Tih 1.000 kilometara zidova za šest puta nadmašuje mitske zidove u Istočnoj Njemačkoj. A toj kilometraži trebalo bi pribrojiti i "maritimne zidove", tj. pomorske operacije na Mediteranu koji sprječavaju migracije prema Europi. Kako se ističe u studiji Transnacionalnog instituta, Europa nije izolirana u gradnji zidova i militarizaciji granične politike. Riječ je o širem svjetskom trendu, ali Europa je uvijek gradila imidž otvorenosti i tolerancije.
Prema podacima iz navedene studije čak 10 od 28 članica Europske unije je sagradilo zidove na svojim granicama. A vrhunac građevinskog buma dogodio se 2015. godine, za vrijeme zaoštravanja tzv. izbjegličke krize. U devedesetima bila sagrađena samo dva zida, a postupni rast zabilježen je početkom dvijetisućitih, nakon 9.11.2001. i terorističkog napada na New York. Bez obzira na kasniju eskalaciju, političke osnove zidogradnje su bile upisane u samo logiku Europske unije još od 1985. godine i usvajanja Šengenskog sporazuma.
A kako se danas uobličuju te osnove u političkoj retorici i praksi? Tako da ekstremna desnica neprestano trubi o zaštiti od migranata, a liberalna desnica migrantima sprječava ulaz kako bi nas zaštitila od ekstremne desnice. Paradoks? Ne, koalicija.
