Zašto je važan dan kada je ugašen Alex Jones

21. 11. 2018

Jedno od najpoznatijih kontroverznih imena u bespućima političkog (i "rubno političkog") Interneta svakako je Alex Jones. Godinama je zastrašivao, zabavljao, a prema nekima i "informirao" mase sa svojim teorijama zavjere u koje bi svako toliko, relevantnosti radi, ubacio i pokoju bitnu istinu.

Jones, koji je kao i brojni desničarski komentatori njegovog kalibra (ali ne tolikog dosega) započeo kao radijski komentator, od danas na raspolaganju ima daleko manje "internetskih valova". Naime, američki giganti internetske industrije - YouTube, Facebook, Apple, Spotify i drugi - odlučili su, simultano, protjerati Jonesa sa svojih platformi.

Njegovog kanala InfoWars, kojeg su pratili milijuni, više nema na stranicama YouTube-a, nema ni njegovih podcast emisija na Apple servisu, ostala je samo web stranica infowars.com s koje sada može, a to već i čini, ovaj potez nazvati ulaskom u "mračno doba" Interneta.

Neki kažu kako je ovo veliki napad na slobodu govora. Tehnički gledano, možda i jest, ali Jones je tu američku slobodu koristio do krajnjih granica i često je prelazio kako bi povećao vlastitu gledanost.

Prije svega valja otkloniti neke krive informacije - Jones nije, kako neki danas navode, "uklonjen s Interneta". Kako smo i spomenuli, njegova stranica infowars.com i dalje je dostupna. Jones jest uklonjen, ali samo s internetskih servisa privatnih korporacija (YouTube, Facebook...), a pošto govorimo o privatnim korporacijama one imaju potpuno pravo definirati tko smije, a tko ne smije koristiti njihove platforme.

Jonesu se to svakako ne sviđa, mnogima se to ne sviđa, ali na kraju dana to je tako. To što mnogi put do publike grade upravo putem ovih servisa je njihova stvar, no kada donesu tu odluku moraju znati da ti isti servisi mogu u svakom trenutku, i to s puno manje razloga nego u slučaju Jones, jednostavno prestati davati, najčešće potpuno besplatan, prostor.

I YouTube i Facebook su u suštini kompanije koje nastoje zaraditi novac od oglašivača, koristeći tuđi sadržaj za koji ne plaćaju. Proizvođači sadržaja, primjerice video materijala, imaju svoje interese i tako dolazimo do jedne unikatne simbioze koja je u potpunosti preuzela dominaciju Internetom zadnjih 10-ak godina. No, u konačnici se zna tko je u toj simbiozi glavni, a tko inferiorni akter.

Nije tajna da YouTube gubi novac (a novca u korporaciji nikad dovoljno) zbog pomalo "riskantne" reputacije. Drugim riječima, gotovo svatko može otvoriti YouTube kanal i tamo do maksimuma koristiti (ili bar pokušati koristiti) svoje pravo na slobodu govora.

Nekoć, ne tako davno, upravo je tako i bilo. Danas pak YouTube poprilično panično želi sam sebe od "divljeg zapada video sadržaja" pretvoriti u "family-friendly" platformu u koju će oglašivači sipati svoj novac bez straha.

YouTube može birati želi li kod konkretne video snimke prikazivati i oglase (odnosno hoće li taj video sadržaj biti monetariziran u kojem slučaju autor istog također dobiva jedan, relativno mali, postotak zarade). Ukoliko YouTube zaposlenici, a sve češće automatski algoritam, zaključe da se radi, u bilo koju ruku, o "kontroverznom" sadržaju, taj video će biti "de-monetariziran", odnosno biti će i dalje dostupan za gledanje korisnicima, ali se uz njega i preko njega više neće prikazivati oglasi (i kreator istog neće dobiti niti centa).

Dakle, gdje počinje nagon za cenzurom? Negdje na relaciji YouTube-oglašivači, a prije će biti da je riječ o oglašivačkoj industriji koja ima svoje posebne nepisane kodekse kada je riječ o politici, moralu itd. Sve u svemu, to dovodi do situacije da proizvođači YouTube video sadržaja, a naročito neovisni politički komentatori, moraju sami sebe cenzurirati. Primjerice, ako želite prokomentirati aktualno stanje u Siriji, ogromna je vjerojatnost da će taj video biti de-monetariziran.

No, hoće li istu sudbinu doživjeti i kanal CNN-a na YouTube-u? Gotovo sigurno neće. Establišment voli establišment i tu nema nikakvog iznenađenja - veliki oglašivači vole velike korporacije, a svi zajedno vole mainstream medije. Da je do istih sva moć i novac bili bi permanentno u njihovim rukama.

Alternativni izvori, koju su najčešće i alternativni narativi, probijaju se kroz tu džunglu etabliranih i nastoje doći do ciljane publike. Nažalost, jedna od prvih konotacija kada se spomene "alternativni medij" upravo je Alex Jones i njegov InfoWars kanal.

Svakom internetskom servisu Alex Jones bio bi balast, a servisima kao što su spomenuti naročito, stoga ne čudi da su ga se odlučili riješiti. Štoviše, ono što čudi je da to nisu učinili ranije. S druge strane ne bi iznenadilo da je to upravo ono što je on i priželjkivao jer sada može postati veliki internetski mučenik, opasan jer "govori istinu" do te mjere da su ga morali ušutkati. Istina je ipak drugačija - Jones je godinama preko svog YouTube kanala propagirao kojekakve izmišljotine i laži koje su često bile na granici ili preko granice govora mržnje. Manje kanale sličnog sadržaja YouTube ekspresno uklanja, a izgleda da su trebali dobro razmisliti prije nego što su uklonili i Jonesa.

Nadalje, zanimljivo je da velike internetske korporacije to sad rade simultano. Jesu li YouTube, odnosno Google, u dogovoru s Facebookom i Appleom? Vrlo vjerojatno, zato Jones i jest kolektivno izbačen.

Karijera Alexa Jonesa je kontroverzno šarolika. U jednom periodu bio je nekima i zabavan, više u stilu Davida Ickea i njegovih suludih teorija. No, u zadnje vrijeme Jones je nedvojbeno postao poprilično mračan tip s još ekstremnije izraženim paranoidnim fantazijama.

Kao i znatan dio novog vala američke desnice, Jones je također posvuda vidio "ljevičarsku zavjeru", a jedan od vrhunaca desio se pred nekoliko tjedana kada je jedan njegov voditelj (ima ih nekoliko) održao monolog koji bi se lako moglo usporediti sa zastrašujućim radio emitiranjima za vrijeme genocida u Ruandi - ovaj neprijatelje nije nazvao "žoharima", ali ih je zato nazvao "krpeljima", sugerirajući kako su ljevičari u Americi krpelji koje treba "ukloniti".

Mogu Jones i njegovi pričati koliko hoće o "ironiji" i izbjegavanju direktnog poziva na linč, ali to skrivanje iza slobode govora ne zavarava nikoga. To je postala centralna taktika današnjih desničarskih radikala, dodvoravanje slobodi govora kao nekakvom svetom zakonu u kojem su pronašli dovoljne rupe za širenje propagande (i pritom dobro zarade - Jones je primjerice godinama preko svog kanala ujedno i prodavao kojekakve sumnjive "dodatke za zdravlje")

Jones nije nikakva iznimka. Ne moramo tražiti slične aktere s druge strane Atlantika, pa čak ni s druge strane granice.

Je li Jones ponekad bio u pravu? Bio je, i to u više navrata, ali zbog njegove reputacije to opet može biti kontraproduktivno - primjerice, oštro se protivio američkom bombardiranju Sirije i tu je, priznao on ili ne, bio na istoj liniji kao i radikalniji ljevičari.

Ako ima ičeg dobrog u novom valu američke desnice onda je to njihov poprililno izraženi vanjskopolitički izolacionizam. Jones, ako je napravio išta dobrog, iskreno se zalagao protiv imperijalističke i zločinačke ideologije "smjena režima" i "izvoza demokracije".

No, brojni drugi njegovi stavovi bacaju veliku sjenu na ono gdje je eventualno bio u pravu. Jones je izgradio karijeru na tvrdnjama za koje nema nikakvog pokrića. Odlično je koristio generalnu paranoju koja vlada širom Interneta te je tim ljudima redovno davao ono što oni žele čuti. No, paranoja u neku ruku postaje ovisnost koja iziskuje sve veće i veće doze, a Jones je uvijek znao zadovoljiti iste.

Dakako, nije sve bilo samo "paranoja", bilo je tu i ogromnog odrađenog političkog posla. Nije nikakva tajna da je Jones jedan od zaslužnijih ljudi što je danas na vlasti u SAD-u Donald Trump. Jones je neumorno radio na promociji Trumpa i njegova poruka dospjela je do milijuna njegovih pratitelja.

Ovo sigurno nije zadnje što smo čuli od Jonesa, no njegovi dani kotiranja na vodećim internetskim servisima su završeni.

Neki tvrde kako upravo svjedočimo zavjeri protiv desnice i kako se desničare sada želi ukloniti s glavnih platformi. Možda i ima istine u tome, ali prije je riječ o pristranosti nego o zavjeri - radikalno liberalni kanali će vjerojatno biti bolje tretirani od radikalno konzervativnih, u to nema sumnje, ali Jones je opet sam sebi presudio gurajući sve agresivniji sadržaj i nakon što je u više navrata upozoren da prestane.

Na YouTube-u postoje brojni konzervativni kanali koji nisu i gotovo sigurno neće biti uklonjeni. Jedan bivši liberal, David Rubin, danas se transformirao u uspješnog konzervativca i privlači veliku pažnju dajući prostor gostima sa sličnim razmišljanjima. Može se netko ne slagati s njegovim tipično konzervativnim razmišljanjima da treba maksimalno ukinuti socijalne elemente i dati sve na upravljanje slobodnom tržištu, no Rubin neće u svojoj emisiji imati napade bijesa popraćene govorom koji je čista mržnja.

Za normalnu osobu Alex Jones može biti zabavan, u stilu kada se nešto zanimljivo desi u SAD-u "pogledajmo što Jones ima za reći o tome", ali osobe koje gledaju na Jonesa kao zabavu često zaboravljaju da su tu i mnogi koji ga doživljavaju krajnje ozbiljno. Primjerice, njegova priča o tome kako je masakr u američkoj osnovnoj školi Sandy Hook bio "namješten" (te da su sve to zapravo bili glumci, tzv. "crisis actors") rezultirala je strašnim posljedicama, do te mjere da su pojedini njegovi sljedbenici proganjali roditelje ubijene djece (neki su se morali čak i nekoliko puta seliti zbog vlastite sigurnosti). To više nije "samo" govor mržnje, kojeg bi ideološki pobornici potpune slobode govora u krajnjoj granici i tolerirali, to su lažne izjave s vrlo opasnim posljedicama. Jones je znao što radi, jer nije on samo kontroverzni komentator već i uspješni biznismen - znao je, ali ga nije bilo briga ako će mu to donijeti dodatnu gledanost i profit.

Otpor mainstream narativu je svakako važan i potreban, ali to nikako ne znači da predvodnici tog otpora trebaju biti ljudi poput Alexa Jonesa. Autentičan otpor i postoji, predvode ga ljudi kao što su Kyle Kulinski (Secular Talk), The Jimmy Dore Show, pa i David Pakman. Tu su i ozbiljniji kanali u stilu klasičnih vijesti - The Real News Network, Democracy Now itd. I svi oni mogu se naći na meti cenzure makar pristupali iz sasvim drugog kuta, neki već i jesu (Secular Talk poprilično je de-monetariziran).

Je li Jones tek prva veća žrtva? Možda. Treba li ga potpuno zabraniti? Vjerojatno ne. Kako smo i spomenuli, korporativni servisi mogu raditi što ih je volja sa sadržajem koji se kod njih objavljuju - oni su u neku ruku publicisti, snose trošak i samim time imaju konačnu odluku. Ono što otuđeni glasovi pak trebaju napraviti, ali im nekako ne ide za rukom, je izgraditi novu platformu, gdje neće biti nikakve cenzure. Tamo će gotovo sigurno biti jako puno toga s čime se razumna osoba neće složiti, ali jedino tako možemo imati uvid u pravi političku puls, čak i kada je on vrlo zabrinjavajući.

Što ako YouTube zaista pobriše sve veće desničarske kanale? Znači li to da u SAD-u više nema radikalne desnice? Naravno da ne. Skrivanje stvarnosti je bijeg od stvarnosti. Činjenica je da u današnjem SAD-u znatan broj ljudi razmišlja slično kao i Alex Jones, a njihov broj je u porastu. Zašto je tako? To je pitanje kojim bi se trebali pozabaviti oni kojima je danas laknulo što Jonesa na YouTube valovima više nema, a do odgovora uopće nije teško doći. Priklanjanje paranoičnim konzervativcima i radikalnim desničarima nije trend koji se javlja iz dosade, iza tih tendencija stoje stvarni i veliki problemi koji su ostali neriješeni. Opća neizvjesnost i eksploatacijska narav moderne ekonomije mogu uskoro stvoriti još puno opasnije ljude od zapuhanog Jonesa, opasnije i brojnije.

Preuzeto sa: advance.hr